U srcu slovenskih Alpa, okružena prostranstvima netaknute prirode i tihim šapatima planinskog vjetra, dogodila se moja kreativna pustolovina koju ću zauvijek nositi u sebi – boravak na likovnoj koloniji na Soriškoj planini, u prekrasnoj zelenoj Sloveniji…
Priroda kao muza
Soriška planina je doživljaj, inspiracija, mir, spokoj, sloboda… Eto, to su prve asocijacije koje mi padaju na pamet i osjećaji koje nosim odatle…Pogled s terase pružao je panoramu koja je nadilazila svaki pokušaj da se uhvati kistom – oblaci koji mirno plove nebom i po vrhovima plania, svjetlost koja se pretapala prolaskom sunca preko livada i samo govor prirode na koji smo odavno zaboravili. Toliko životne energije u svakoj vlati trave, onoj bubici i leptirima što se igraju, pticama, ovčicama na brežuljcima, kokicama koje su znatiželjno gledale nas gradske čudake… Boje su bile tako sjajne i izražajne…
U toj tišini nastajale su moje skice – prvoga dana istražila sam obližnje brežuljke i sasvim spontano nabacala nekoliko skica… Ruka je šarala akvarelnim bojicama na papiru…
Kao doma: Pansion Tolc
Naše utočište tijekom kolonije bio je šarmantni pansion Tolc, savršeno uklopljen u planinsku atmosferu. Gostoprimstvo domaćina bilo je srdačno, a udobnost smještaja omogućila nam je da se potpuno posvetimo stvaranju. Poseban užitak bila je hrana – izvanredna kuhinja pod palicom vrhunskog šefa koji je svaki obrok pretvarao u malu kulinarsku umjetnost. Okusi lokalnih specijaliteta i pažljivo pripremljen doručak dodatno su obogatili cjelokupno iskustvo.
Neprocjenjivo druženje s kolegama i mentorima
Koloniju je organizirala ART House – College of Visual Art iz Ljubljane, umjetnička visoka škola koju s ponosom pohađam. Biti dio ovakvog projekta značilo je mnogo, jer smo kroz suradnju i kreativne razmjene ne samo razvijali svoje umjetničke vještine nego se i povezivali s kolegama iz različitih sredina. Druženja smo provodili u razgovorima o umjetnosti i prisjećanjem na poneke komične on- line situacije tijekom predavanja koje nosi digitalno doba…
Povratak sebi
Boravak na koloniji bio je više od umjetničkog angažmana – bio je i povratak sebi. U sporijem ritmu planinskog života, daleko od svakodnevne buke, pronalazila sam ne samo inspiraciju nego i jasnoću. Slikala sam ono što osjećam, a ne ono što mislim da bi trebalo nastati. Svaki potez kistom bio je iskren, siguran, kao da su nestale sve sumnje – baš kao planina koja ne skriva svoje lice ni pod oblacima.
Cijelo druženje okrunjeno je i trima pohvalama škole, među kojima sam i ja osvojila jednu. Čestitke svim kolegama i kolegicama i posebno hvala našim mentorima na znanju i poticaju koji nam prenose.
Sorica, vidimo se opet!
Maja T.J. , lipanj 2025.